beats by dre cheap

Pismo koje neće biti poslano. Poruka koja je izgubljena. Bol koja ne postoji.

Zima je predivna. Sve je bijelo i tako nevino. Ne mogu se sjetiti jesmo se upoznali dok je padao snijeg. Ali sjećam se da je bilo vremena kad nisi mogao pojmiti da kod mene snježi. I snježilo je. Tada i sad. Već treći put. Ili drugi? Vrijeme tako brzo prolazi, a naše se poruke samo nižu. Bilo je dana, tjedana, možda čak i mjeseci kad sam ti sve govorila. I ti meni. Dijelili smo savjete jedno drugom, bili virtualno rame za plakanje. S vremenom smo izgubili tu praksu.

Pitaš me kako sam, a ja nemam hrabrosti reći da nisam dobro.

Opet sam sve upropastila, opet sam pala...

Sad je ta bjelina vani čista suprotnost mom unutarnjem stanju. Rekao si da će me pojesti mrak. Isto si rekao i da se zajebaješ. Ali nisi. Bio si u pravu. Pojeo me mrak.

Uvijek sam mrzila priznati da si u pravu. Sad moram. Uvijek sam mrzila priznati da mi netko nedostaje. A sad mi nedostaješ ti.

Sram me je što ne mogu priznati da sam podbacila. Ali ne mogu. On je bio potpuno drugačiji. Tako sam ti oduševljeno pričala o njemu i tako si bio sretan zbog mene. I sad bi ti trebala reći da ne ide. Da me guta mrak.

"Sitnica." Rekao bi mi da je to sitnica. Ali sitnica po sitnica. Ne ide. Opet padam. Ali ovaj put bez tebe.

Moram. Tako sam odlučila. Ne možeš zauvijek nositi moj teret. Obećajem da ću ti sve reći. Možda jednog dana i pokazati ovo i reći da volim talijansku hranu. Ali do tada. Ostajem sama i odlučna u namjeri preziranja špageta.

Tvoj mali leptirić :)

Bog zna da to nisam odavno..

Izgubila sam dušu negdje u univerzumu
http://arwenn007.blogger.ba
10/02/2013 16:28