Izgubila sam dušu negdje u univerzumu

Hold back the river, bitch.

09.02.2013.

Tadaaaaaaaaaaaaaaaaaam!

Dobrodošli u prekrasan svijet ljubomore. Za cijenu ulaznice dobivate razornu glavobolju, gotovo neodoljiv poriv za umorstvom i kompleks manje vrijednosti.

Jupi.

j.r.w.

07.02.2013.

Sve se računa, sve je bitno. Zar ne?

Bol se uvijek vraća. Sad je već pozdravljam sa smješkom i raširenih ruku. Mota mi se oko nogu i skoči u krilo, baš kao mačka. Njeno predenje vibrira kroz moje kosti, ulazi u krvotok i putuje prema šupljini gdje je nekad bilo srce. Tu se ona ugnijezdi i prede i prede.. Što je ona zadovoljnija, ja više patim.. Ali kad već nisam sposobna za usrećavanje drugih ljudi, zato imam urođeni talent za udomljavanje boli. Nekad sam znala sama sebi nanositi bol, da se izjednače osjećaji. Bol unutra, bol vani. Ali to prođe. Ožiljci ostanu, ponekad, jedva vidljivi, ali ona ipak prođe.. Ali ova..sklupčana unutar mene. Nikad ne prolazi. U ovom trenu nisam sigurna ni želim li da ode. Bojim se osjećaja praznine koji će ostati. Ne želim biti samo olupina. Bolje biti tijelo s boli u njedrima, nego prazno tijelo.

Prije sam se borila protiv nje, "Boli", znaš.Još uvijek o njoj pišem. Čini se da samo o NJOJ i pišem. I kad bih je htjela otjerati, ona bi zarila kandže u mene i divlje se nakostriješila, lomeći moje kosti i ranjavajući ono što je nekad bilo u prsima. Tada bih vrištala od boli, ali sada.. Nemam snage za to. Pustila sam nekog drugog na njezino mjesto, dopustila sam da on popuni prazninu koju je ona načinila za sebe. I odbijala sam je. Uporno i uporno, a ona me nije napuštala. Uvijek je bila u mojoj blizini. Samo je ona uvijek i bila tu. I kad je on otišao.. Kad je povećao tu prazninu u meni, ona je došla. Strpljivo je čekala i moram joj se odužiti. Pustila sam je i sad je sretna. Prede i prede.. Svaku moju suzu veselo pozdravi, svaki moj jecaj je oduševljava. Shvaćam da je to sad moja sudbina. Hraniti napušteno mače koje nitko ne želi. Osim mene, očito.

Tatiana Belikov

Na kraju ništa nije bitno.

18.01.2013.

08.01.2013.

Na mom dlanu crte dvi.. tri.

Promatrala sam svoje prste kao hipnotizirana. Tinta je ulazila u svaku pukotinu na mojoj koži. postala sam znatiželjna i prolila je po dlanovima. Izgledali su kao neki ludi mozaik. Vjerujem da bi za identično preslikavanje takvog uzorka trebali sati i sati rada, znoja, krvi. Svega što sam i sama učinila da nastane taj uzorak na mojim dlanovima. 3 crte su se istaknule, ali dlanovi su mi toliko ispresijecani starim ožiljcima da se one na kraju gube u milijunima sitnih crtica. Nikad nisam znala što koja crta predstavlja. Jedna je ljubav, jedna život.. Nemam pojma šta bi treća tribala bit. Nije mi to ni važno. Ako tinta može istaknuti nepravilnosti mojih dlanova i prstiju, što krv čini... Gubim se.. Toliko toga se može skriti iza vješto namontiranog osmijeha i malo crnine (oko očiju, tijela, duše..). Toliko toga da nitko nije svjestan dubine ponora koji zjapi unutar njedara. Što bi bilo potrebno da se to otkrije? Za dlanove malo tinte.. Za stare ožiljke isto. Za ponor unutar tebe? Bol? Suze? Ljubav? Ljubav. Možda.

06.01.2013.

3 palme na otoku srećeeeeeee...

Lalalala.. i evo ga. napkon malo vremena za blog i prvi post u novoj godini. I neemam volje bit ozbiljna, stvarno neemam. Nije da neću biti, mislim da je vrijeme da budem ozbiljna, ali neka me još malo. S vama moram podijelit jednu osm stvar. Pošto opće nemam problema privatne stvari objavljivat na internetu i ovo ćemo. Ljudi moji, depilacija čuda čini za samopouzdanje. Majkemi. Ovako kad je zima, nemaš volje za depiliranje (i ja se uvjeravam da mi je toplije ;)), ali zato kad to obaviš.. auuuuuuuuuuuuu.. nećete vjerovat, crvenim se. Nije zbog vrućine, dobro i to malo. Čini se da neke stvari ipak ne mogu objavit. xD Zato cure moje. Za instant podizanje samopouzdanja, britvicu u ruke. Za brzinsko bacanje u depresiju, uzmite čupka. ;)) Uživajte mi u novoj godini u kojoj se nadam da će vam biti puno sreće, seksa i samopouzdanja :)

31.12.2012.

Volim što imamo nas... :)

Zadnji postić u 2012. Au. Sve dok sam pisala iza mjeseca 2012. godinu, uvjeravala sam se da imam vremena. Sutra bi trebala napisati 2013. a u pičku materinu. Ne znam jesam li spremna za sve što mi nosi iduća godina. I stvarno nisam spremna okrenuti se iza sebe i proglasiti proteklu godinu uspješnom. Jer nisam sigurna da to mogu. Idemo pokušati.

1 idiot

5-6 kuja

3-4 prijateljice za konstantno ridanje na ramenu

3-4 debila za testiranje učestalosti pišanja nakon MB-uše

1 neuspjeh (doobro, bilo ih je više, ali taj jedan boli)

1975639 gubljenja živaca, čisto da se osjetiš živim

3756 modrica od padova (jebiga.zalomi se svakom)

1 daleko putovanje (definitivno za ponoviti)

učestalo jebanje matere osobama koje me prekidaju u pisanju. (ispravak prethodno navedenog, zadnja ekipa je bila osm. živili uvozni što ostavljaju napojnice ;))

1 Dado

6 mjeseci s tim kretenom koji se uvuko pod kožu

iiiiii 1 četnik i 1 ustaška princeza :)

__________________________

recept za poprilično uspješnu godinu.. pa nisam opet loše prošla..
Hvala Anni, Danici, Franci, Anti, Dudiju,(čak i) Đivi što su bili tu. I Dadi što još nije otišo (čaak ni kad sam pjevala). I svima što su posjetili moj blog i nisu rekli: bogati je žena sere. znam da sad 'oćete xD

Ljubi vas i voli vaša Tatiana.

I naravo, želi sretnu Novu 2013. godinu :D <3

22.12.2012.

Ovo je naše vrijemee.. ili tako bar kažu

I tako ja napunih 18. Jebote. Toliko sam to čekala i veselila se tom slaaaaaaaaaavnom osamnejstom rođ'ndanu da sam ga praktički propustila. I kako se osjećaš sad kad imaš 18? Jebeno se nisam naspavala, smrzla sam se k'o budala i tablete mi još nisu krenule djelovat pa me bolovi ubijaju. I tribam li pojašnjavat zašto sam živčana i zašto me boli?? A tiii..ti si zaboravio/la!! O da. Nisam cvjećka i nije lako sa mnom. To definitivno. A opet su oni oko mene i sa mnom će zalit punoljetnost. Ili se samo vesele besplatnoj cugi. Gamad. Bilo kako bilo. Vaša luckasta arwen (i u zadnje vrijeme Tatiana Belikov(najiskrenije vam kažem da nisam luda ;)) će početak doba zrelosti i odgovornosti za svoje postupke proslaviti potpunim i bespoštednim komiranjem. Bravo ja. :D

05.12.2012.

Planeta bez zvijezde. Tijelo bez duše. Neki novi univerzum na margini mojeg uma.

I dok mi tako idemo dalje uzdignute glave i pocijepane nutrine, tvrdimo da je sve u redu i da će se sve spojiti kako treba. Dajemo priliku nekim novim osobama, nekim novim ljubavima, dok nas prisutnost one osobe koja nedostaje toliko proganja da zapravo vjerujemo da je još uvijek tu. A nije.

Ta osoba je u nekom drugom univerzumu u kojem nema mjesta za nas, možda samo za djeliće naše duše koji su otišli s tom osobom, jer smo joj se mi u potpunosti predali ne očekujući rastanak. I tako te nove ljubavi mijenjaju jednu staru i zacjeljuju našu pocijepanu nutrinu, ali oni komadići razasuti po univerzumima s nestalim osobama zauvijek nedostaju. I tako se proces iznova odvija dok ne dovede čovjeka do samo i jedino egzistiranja, jer bez duše on ne postoji, a njegova je duša izgubljena u mnogim uviverzumima i čeka ponovno sjedinjenje s ostatkom bića. Tako se i moja duša lagano gubi po nekim drugim univerzumima, ali dok ne postanem kao sito, dobro sam. Dignem glavu i skrijem svoju pocijepanu nutrinu.

29.11.2012.

Planeta bez zvijezde...

Svi mi imamo nekoga tko nam je predstavljao svijet. Naš svijet. Bio je zvijezda našeg planetarnog sustava, a mi smo kao planet kružili oko njega po sigurnoj putanji iz straha da ne nestane ako se približimo previše. Taj netko je bio centar svih naših osjećanja. I kad je ta zvijezda eksplodirala, ugasila se ili jednostavno nestala u nekoj crnoj rupi koja nije i nas povukla, ostali smo izgubljeni još uvijek kružeći po naučenoj putanji.. ali bez razloga našeg kruženja. I bol pri spomenu te osobe postaje tako ogromna i teška da bi vrištali, ali ipak izvlačimo neki osmijeh i dižemo glavu dok gutamo suze i samo šapćemo: U redu sam. Sve je u redu.

Jer nema mjesta za ponos i suze. Samo jedno možemo odabrati. Uvijek ovo prvo.

26.11.2012.

Nema smisla, zar ne?

Obaveze. Dužnosti. Vrijeme. Nedovoljno. Žurba. Smisao. Postojanje. Nužno. Ništa. Razlog. Budućnost. Prazno. Nedovoljno. Sporo. Snažno. Mržnja. Ljutnja. Smijeh. Krv. Oštrica. Gubitak. Bol. Patnja. Ja.

23.11.2012.

Here I go again on my own..

Pokušavam se izboriti s tim. Tješim se da mi oči suze od prehlade i sve uvjeravam da zbog tog istog razloga stalno i šmrcam. Već sam bila sigurna da sam sve ostavila iza sebe. Da ti demoni žedni moje krvi, traže druge žrtve. Drugu krv. Da taj stakleni štapić nikad više neće zarezati moju kožu. Znam. Svi se režu žiletom, nožem.. Ali ja biram stakleni štapić. Poklon od osobe kojoj nikad ne bi palo na pamet za što ga koristim. Prepolovila sam ga i povukla prvi potez. I drugi. I u trenu sam izgubila kontrolu da bi nakon minute samo vidjela krv. Isprala sam je i vidjela na desetke linija. Dubljih, plićih, malo zavijenih, paralelnih. Crvenih. Izbijale su kapljice krvi kroz njih, a ja sam bila opčinjena. Nadala sam se da je to iza mene. Nadala sam se da je s godinama došla i zrelost. Da sam to prerasla kako su i ožiljci zarasli i nestali. Očito ne. Sve je to bila pogreška. A stakleni štapić čeka da je ispravim. Demoni zovu. A ja nemam snage reći: Ne.


Noviji postovi | Stariji postovi

Izgubila sam dušu negdje u univerzumu
<< 05/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

kreteni <3
.
Molim te, nemoj me zaboraviti.. Ako već jedno od nas mora otići, bar me se sjećaj i misli na mene sa smiješkom na usnama. Ja na tebe hoću

...
za tvoje oci, nekad bi zivot dao
slava mrtvima, al ja jos nisam pao
jos uvijek vjerujem, da ljubav postoji

uvijek sam gubio, kada sam ljubio
i ti si dio tog, bozanskog grijeha
uvijek ces ostati, bez duse lijepa

A sada skini se, i zavedi me
jos jednom usnama
svojim povrijedi me
do kraja slomi me, bez duse lijepa

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18894

Powered by Blogger.ba