Izgubila sam dušu negdje u univerzumu

Hold back the river, bitch.

26.02.2013.

Sranje je to, druže. Sranje.

Znate, postaje zamorno pisati pisma na koja nema odgovora. U ovom trenu, postaje mi čak i istresanje duše na papir (ekran) zamorno. Nedostaje mi ona snaga koju sam nekad imala. Ono, kad imaš neki cilj i trudiš se i trudiš da ga postigneš. I uvijek te neka energija tjera dalje. E pa toga nemam više. Mislim, imam želja i svega, ali jedina želja je ona kod koje sam bespomoćna. Samo jednu stvar sam mogla učiniti i kažu da ne smijem. "Opasno je za tebe, ne smijemo riskirati. Znamo da ti je stalo i da želiš, ali ne smiješ." Nemaju pojma. Nije da mi je samo stalo, nije to samo ljubav ni želja. Nije ni obaveza. To je potreba. Potreba da ispunim obećanje koje sam obećala, ipak malo prekasno. Obećala sam ga u pismu koje nije poslano. Nemam adrese. Jebiga. Dala bi i zadnju kap krvi, ako bi pomoglo da ga održim. Ali ne. Izgleda da nemam ni tu zadnju kap krvi. E to je sranje.

Adresa: Negdje Izvan Univerzuma
             Sjenosvijet b.b.
Ili ne?

Izgubila sam dušu negdje u univerzumu
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

kreteni <3
.
Molim te, nemoj me zaboraviti.. Ako već jedno od nas mora otići, bar me se sjećaj i misli na mene sa smiješkom na usnama. Ja na tebe hoću

...
za tvoje oci, nekad bi zivot dao
slava mrtvima, al ja jos nisam pao
jos uvijek vjerujem, da ljubav postoji

uvijek sam gubio, kada sam ljubio
i ti si dio tog, bozanskog grijeha
uvijek ces ostati, bez duse lijepa

A sada skini se, i zavedi me
jos jednom usnama
svojim povrijedi me
do kraja slomi me, bez duse lijepa

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18894

Powered by Blogger.ba